PIREVINA - PIRIKA - Agropyron repens

Drugi nazivi: pir, pirak, pirnika, pirovina, puzava pirika, zubaca.
Latinski naziv: agropyron repens
Eng - Couch
Opis biljke: pirevina ili pirika trajna je biljka iz velike porodice trava. Srodnik je pšenice, u stvari je koren što se teško iskorenjuje.Stabljike dostižu visinu do 150 cm i polaze sa tankih, člankovitih horizontalnih rizoma koji se pružaju u više spratova i veoma su otporni na smrzavanje i sušu. Siri se podzemnim, puzavim vrežama. Nadzemni je deo visok do 1 metra. Listovi su zelene do plavo-zelene boje, veoma dugacki i uski, s kratkim dlacicama i plosnati. Cvetovi su smešteni u dugackim dvorednim klasovima. Podanak je bez posebnog mirisa. Ukus mu je sladunjav i sluzav...

Stanište:
Raste na vlažnim livadama, Pirevina je biljka umerene zone i veoma je žilava i otporna tako da ju je teško istrebiti. Raste na različitim zemljištima, kako u kulturi tako i na neobrađenom zemljištu, ali joj najviše odgovara lakše i vlažnije. Raste pored puteva po šipražju.

Lekoviti deo biljke: Ponajbolje ga je sabirati pri proletnoj obradi zemljišta. Nakon što se iskopa, opere se i ocisti od korencica dok ne postane lomljiv.

Upotreba: Pirevina pojačava izlučivanje mokraće pa se koristi u lečenju upale mokraćnih puteva, izbacivanja sitnih kamenčića iz bubrega i olakšava rad srca. U narodnoj medici je poznata kao lek za giht i reumu. Od ekstrakta pirevine prave se dijetetski proizvodi koji pomažu kod nekih lakših oblika dijabetesa.
Prilikom upotrebe pirevine treba se pridržavati navedenih doza jer u suprotnom može dovesti do hipokalijemije zbog prisustva cijanogenih glikozida.