Indijski orah

Potice iz Brazila, ali se danas najviše proizvodi u Indiji I na našim tezgama odnedavno (ponovo) mogu da se nadu neki egzoticni koštunjavi plodovi, medu njima i indijski orah, poznat i kao kešu - cashew. Potice iz Brazila, a u Indiju, koja je danas najveci svetski proizvodac, uvezli su ga Portugalci. Ovaj koštunjavi plod, velicine oko tri centimetra a oblika bokserske rukavice, raste iz mesnatog pseudoploda, kešu jabuke, socne i slatke, od koje se pravi sok. Plod može biti pojedinacan, ili u grozdu i ima sopstvenu cauru. “Kešu jabuka” je duga od šest do 15 centimetara, kruškolika, sa žutom ili crvenom ljuskom, koja pokriva vlaknastu, socnu pulpu. Raste na kešu stablu, koje može dostici 15 metara, debelo je i zakrivljeno, s povijenim granama koje cesto dopiru do zemlje. Ima sitne ružicaste cvetove, koji rastu iz pazuha lista. Mogu biti muški, ženski ili oba na istom cvetu. Osim što je plod ukusan, on je i bogat izvor vitamina, minerala i drugih esencijalnih hranljivih materija. Sadrži pet puta više vitamina C nego narandže. U njemu su prisutni i estri, terpeni, aldehidi, alkoholi, ketoni, laktoni… te se koristi za pravljenje visokohranljivih “snekova” (grickalica) i sokova, a mnogo se koristi i u preparatima za lepotu jer sprecava prerano starenje kože i kose. Sam indijski orah bogat je esencijalnim aminokiselinama (8,8 mg%). Dobar je izvor cinka (4,8 miligrama u 100 grama), minerala potrebnog za povecanje imuniteta u ovo vreme prehlada i gripa, kao i drugih minerala i vitamina: kalijuma, natrijuma, bakra, fluora, joda, kalcijuma (31 mg%), gvožda (2,8 mg%), izuzetno mnogo fosfora (373 mg%), vitamina B1 (45mg%), B2 (12 mg%)i B6, nijacina (12 mg%) i B6 i vitamina E (5,7 mg%). Sadrži dosta masnoca (48,2 grama), što mu daje i veliku kalorijsku vrednost – 2.478 kJ (578 kcal). Izmedu spoljne i unutrašnje ljuske je gusto, otrovno ulje koldkardol, zbog kojeg orah mora prvo dobro da se ocisti pa ispece ili skuva da bi se toksin uklonio i da bi bio spreman za jelo (naravno, u prodaju stiže vec tako pripremljen). Ovo ulje u Surinamu koriste spolja, za uništavanje larvi ispod kože. U narodnoj medicini mnogih naroda kao lekoviti koriste se lišce, kora i plod, cak i ljuska, a orah se jede. Dokazano je da kešu ima antibakterijsko, antidizenterijsko, antimikrobno, antisepticko, protivupalno, diureticko, osvežavajuce i tonizirajuce dejstvo, ali i da je efikasan protiv kašlja, da snižava nivo šecera u krvi i povišen krvni pritisak, steže, suzbija groznicu, cisti creva – i da je afrodizijak. Na primer, pleme Tikuna iz severozapadne Amazonije smatra njegov sok lekom protiv gripa, a od lišca i kore prave caj protiv proliva, dok drugi taj caj koriste za ispiranje usta kod upale krajnika i ranica na sluzokoži. Brazilci caj od kore kešua koriste protiv vaginalnog sekreta, zatim kao adstringent, za zaustavljanje krvarenja posle vadenja zuba, plod protiv sifilisa, a vino napravljeno od ploda koristi se u drugim delovima Amazonije protiv dizenterije. Kora i lišce bogati su taninima, grupom fitohemikalija s dokumentovanom biološkom aktivnošcu: od protivupalnih do stežucih efekata. U ljusci kešua otkrivena je anakardicna kiselina, za koju se pokazalo da ubija neke kancerozne celije. Plod kešua ispoljio je antimikrobska svojstva prema raznim vrstama bakterija, izmedu ostalih i helikobakteru pilori, uzrocniku cira na želucu. Medutim, mora se napomenuti i da indijski orah (kao i drugi orasi) može biti uzrocnik alergije.