Vise o kefirovim kristalima

Hteo bih da znam nesto vise o kefirovim kristalima.(kako se dobijaju i cemu sluzi napitak sem sto je osvezavajuc) ODGOVOR Terapeutska svojstva kefira potiču od njegove mikroflore tj. od kefirnih zrna. Tako je još 1887. god. priznat kao najbolje sredstvo protiv plućne tuberkuloze. Radi lake probavljivosti i podržavanje apetita, upotrebljava se kao sredstvo kod rekonvalescenata i oslabelih osoba. Uspešno se primenjuje za lečenje želudačnih i crevnih poteškoća i katara, nekih bubrežnih bolesti, određenih nadražaja jetre itd. Može se konzumirati u prilično velikim količinama, od 1 do 1,5 l dnevno. U kefiru ima naročito mnogo vitamina B, koje stvaraju kvasci. Svarljivost mu je veća nego kod mleka: sirovo mleko se zadržava u želudcu 7,5 sati, kuvano mleko 7 sati, kefir iz masnog mleka 4,5 sata i kefir iz obranog mleka 3 sata. Alkohol, u tim količinama koje sadrži kefir, podražuje apetit i povoljno utiče na krvni i nervni sistem. Kefir se smatra izvrsnim hranjivim lekovitim sredstvom za dojenčad i decu sa slabom probavom, lenjom stolicom i uopšte kad se loše osećaju. Kefirne kulture imaju sposobnost smanjenja holesterola u kefiru. Intenzitet smanjenja holesterola zavisi od tipa kefirnih zrna, tako da neki tipovi kefirnih zrna već posle 24 sata mogu smanjiti holesterol i do 62%, a posle tri dana čuvanja na 8°C i do 84 %. Ovo samo pokazuje da kefir može da se svrsta u grupu mlečnih proizvoda sa sniženim sadržajem holestetpla. Tradicionalni način proizvodnje kefira je moguć u domaćinstvu i u manjim mlekarama i vrlo je jednostavan. Pri ovoj proizvodnji kefirna zrna se koriste kao starter kultura. Postupak je sledeći: u pasterizovano ili prokuvano i ohlađeno na 20°C mleko dodaju se kefirna zrna, inkubira se dok se mleko ne zgruša, a to je obično 24 sata na 22°C. Posle inkubacije, kefirna zrna se ceđenjem kroz plastičnu cediljku odvajaju od ostalog mleka. Odvojena kefirna zrna se ispiraju prokuvalom ohlađenom vodom i prekontrolišu da li ima sluzavih, smeđe obojenih ili na neki drugi način promenjenih zrna, koja se odbacuju. Posle ispiranja i kontrole, zrna se ponovo prenose u mleko da bi se započeo novi proces fermentacije i ceo postupak se tako ponavlja svaka 24 časa. Kod proizvodnje kefira potrebno je obratiti pažnju na jedan deo zrna dođe 10-15 delova mleka i da je temperatura optimalna. Na temperaturi nižoj od 20°C bakterije se slabije razmnožavaju, pa gljivice postaju dominantne i stvara se više alkohola i ugljen-dioksida, a manje mlečne kiseline. Dok na višoj tempetaturi gljivice postaju sluzave, a bakterije stvaraju više mlečne kiseline nego što je uobičajeno, pa kefir postaje prekiseo. Proceđeni kefir puni se u boce i zri u frižideru 24-48 sati pri 10-15°C. Ovo zrenje pogoduje rastu kvasca i u ovom periodu nastaje ugljen-dioksid i alkohol, a kefir dobija penušavu konzistenciju. U domaćinstvu najbolje je praviti kefir u zatvorenoj staklenoj tegli na sobnoj temperaturi. Pri tome treba posvetiti posebnu pažnju higijeni pribora koji se koristi.