Pet mjeseci je otkako sam prestala pusiti.Pusacki staz dug 20 godina odlucila sam prekinuti zbog zdravstvenih razloga.Bolje receno nisam vise normalno mogla doci do vazduha.A uz to cijela simfonija razlicitih instrumenata svira u plucima,slab razlog zar ne?Razmisljam vise od godinu dana.Sto vise razmisljam da bi trebalo bataliti jednom za vazda,vise pusim.Zapalim cigaretu,djeca prigovaraju.Gusis nas,kazu.Ja ne obracam paznju,nastavljam po svome.Kako da prestanem da meracim cigaretu,kad volim da pusim?Ali ipak pocinjem da razmisljam o tome na koji najbezbolniji nacin mogu bataliti a da posle toga ne patim kad vidim nekoga da pusi.Govorim sebi:ako batalim sad sa 35,imam kredit da sa 45 zivim kao da nisam pusila,/citala sam da pusacu treba 10 godina da bi ocistio pluca nakon prestanka/nadam se da nisam zakasnila sa odlukom,zar sam toliki idiot da ako sebe trujem,moram i djecu trovati,a osim toga imala sam vremena da se napusim svih ovih 20 godina...Razmisljam:moj posao je vezan sa cigaretama,svaki dan sam u dodiru sa njma,odluka ce mi teze pasti...Kuvam u sebi dugo vremena sve ovo.Za ovo mi samo treba velika volja i nista vise.Ih,samo to.Dogovaram se sa prijateljicom da zajedno batalimo.U medjuvremenu njen muz naprasno bataljuje cigarete(pa nije bas tako,jer poslije priznaje da je i on kuvao u sebi i psihickii se spremao za taj dogadjaj).Odjednom proradi i neki inat,kad moze on, mozemo i nas dvije.Moj muz je inace nepusac,dobro me je trpio svo ovo vrijeme sad razmisljam...Dogovorimo se nas dvije za datum i taj dan sam ocekivala kao da cu se rijesiti svih problema ovoga svijeta.I bi taj dan,bez nervoze,sa osmjehom na licu divila sam se sama sebi kako uspijevam ii kako nista ne moze da promijeni moju odluku.Kako taj dan, tako i danas,bez obzira sto sam i dalje svaki dan u dodiru sa cigaretama,ne zelim da zapalim jer sam u dogovoru sa samom sobom.Ponosim se sto sam u toj odluci strajala i sto ne postoji ijedan razlog zbog kojeg bi ponovo pozeljela cigaretu.Bar disem kvalitetniji vazduh,a da ne pricam o samopouzdanju koje mi pomaze da sve probleme lakse rijesavam.Znaci samo jaka volja.Uzde zivota sam uzela u svoje ruke,ja sam gospodar svoje volje,a ne neka tamo cigareta,koja me uz to jos unistavala...Ako bih nekoga podstakla na razmisljanje,i to bi za mene bio uspjeh,jer i ja sam od razmisljanja pocela...