Herbateka    
Stranice: [1] 2 3 4
  Odgovor  |  Štampaj  
Autor Tema: Kako vi gledate na zivot .... ?  (Pročitano 1501 puta)
Freeholland2002
Gost


« poslato: 02.02.2006. 11:50 »
Odgovori sa citatomCitat

Mnogima, ali zaista mnogima, mozda cak i velikoj vecini su se u zivotu desile i desavaju neke strasno teske stvari poslije kojih smo mislili da ce biti tesko ili cak i besmisleno zivjeti. Isto tako skoro svima su se opet desile toliko lijepe stvari da smo rekli sebi da je samo zbog toga vrijedilo zivjeti.....i tako u krug... i tako godinama, decenijama, vijekovima,...od kad je Boga i svijeta.
Koliko smo spremni prihvatiti nesto kao cinjenicu ?
Prvo, ako se nesto desilo to se desilo. Koliko god to bilo negativno ili pozitivno po nase trenutno stanje ili cijeli nas zivot, to se desilo i ne mozemo ga promijeniti u nesto sto se nije desilo. Ostaje nam jedino ma o cemu da se radi da se prilagodimo dogadjaju, da ga shvatimo i prihvatimo…sve drugo je nasa borba sa unapred jasnim ishodom. Bit ce tako kako vec jeste.

Rijetko ko od nas se dopada sam sebi i svi bi se mi nekako makar malo popravljali, dotjerivali, peglali, ispravljali….nikad zadovoljni.
Poklopi nas neka bolest…otkud opet nas, sto sve na mene, zar sam samo ja takav baksuz…uvijek ista pitanja, i nikada pravih odgovora . A pravi odgovor je ustvari nasa zelja a zelje i jeste rezultat necega sto nemamo,…krug kao krug, sa koje god strane da podjes zatvoreno.  Svi mi putujemo kroz taj krug i po tom krugu, pa ako bolje razmislimo i ta kruzna putanja zemlje - u toku dana jednom oko sebe, u toku godine jednom oko sunca… Mi putujuci ostavljamo tragove na putu kojim ce mo uskoro ponovo naici. Tamo nas ceka neka nasa zloba, zavist ili pakost koju smo nekome ucinili ali i sve ono dobro sto smo ucinili i za sebe i za druge. Treba biti spreman suociti  se i suocavati se sa tim sto smo cinili i cinimo a i ostavljati tragove i djela za slijedeci krug, za slijedece nase nailaske….

Mislim pozitivno, razumijem ljude, volim sve ljude, dragi su mi svi a posebno…, treba pomoci bez razmisljanja ljudima kojima treba pomoc,…sta je pomoc…ponekad samo lijep pogled, par rijeci podrske, ponekad ni toliko vec osmijeh…pomoc je moc koju svi imamo a koju ne umijemo mozda ni sami upotrijebiti. ... moram i hocu da budem pozitivan jer u suprotnom odnekud sam svjestan da bih se mozda vec uskoro pitao: Otkud bas mene ?

Kako vi gledate na zivot…
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #1 poslato: 03.02.2006. 21:43 »
Odgovori sa citatomCitat

Dan za koji je vrijedilo roditi se i citav zivot provesti i u samoj patnji ponekad zaista naidje.
Nekoliko godina unazad zbog vremenske razlike izmedju nas i Japana zatekla me dosta kasno (oko ponoci) vijest da je moja kcerka na svjetskom prvenstvu u toj dalekoj zemlji postala prvak svijeta.

Nisam nista mislio osim sto su mi kroz glavu prolazile slike njenog bezbriznog djetinjstva u Bosni, njenih pocetnih skolskih dana, onda strahota rata, selidbi, odlazaka, vracanja, polazaka, rastanaka, neprospavanih noci, straha za zivot nje i njene sestre...mojih mezimica...zatim opet po ko zna koji puta su me sve hiljade onih granata pogodile ali sam bio toliko jak da mi ponovo nista nisu mogle uciniti.

Brzo sam dosao sebi od tog pocetnog soka i vec poznatu vijest koja je stigla preko ovdasnjih TV i Novina prihvatio sasvim mirno.
Ljudi su cestitali sa svih strana, cijela ovdasnja drzava se ponosila rezultatima svoje reprezentacije ciji je clan bila i moja kcerka. Osvojila je najvise medalja od svih reprezentativaca a docek na aerodromu Schiphol je bio jednostavno sve ono sto se nikada ne moze zaboraviti sa bezbroj ljudi, TV kamera, novinara ...

PA TO JE ONA ZASLUZILA MIRNO SAM REKAO SVIMA, TO TAKO TREBA bilo je sve sto sam govorio svima. Jedini ljudi koje sam nazvao da im prenesem ovu vijest su moja i familija moje supruge.
Za taj osjecaj vrijedi zivjeti i u najvecim mukama, takav osjecaj jednostavno se ni sa cime ne moze uporediti.

Trebamo se uvijek nadati da ce nam se dogadjati i lijepe stvari i stediti zdravlje za ljepse dane....
Zelim da se svima dogodi makar malo od onoga sto je mene stiglo ....
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #2 poslato: 05.02.2006. 18:32 »
Odgovori sa citatomCitat

Rat u Bosni je bio paklen. Ubijali su svi sve. Nije bilo nikoga ko nije bio meta. Spaljivano je sve sto se naslo na nisanu.
Moja dva brata imala prije rata orkestar. Svirali narodne, a treci STALNI clan njihove grupe bio momak druge nacije. U ratu linija bila bas izmedju   i posto su svi ucestvovali u ratu tako su i oni medjusobno morali ratovati.
Kada se sve zavrsilo i dok je jos u zraku dobro mirisao barut prvi covjek koji je usao u kucu mog brata bio je taj clan orkestra sa neprijateljske strane. Kada su se vidjeli kaze mi brat prvo su sto su pitali jedan drugoga je da li su ti u familiji svi zivi. Jesu, bila su na srecu oba odgovora ista.

Godinama sam gledao tvoju kucu kao na dlanu, prica mu moj brat  ali niko nije smio ispaliti ni kamen iz pracke prema njoj, kamoli metak.... Onaj drugi je plakao...namakli su instrumente i iz cuga otamburali jedan splet od ranije naucenih i uvjezbanih pjesama....

Misliti moramo pozitivno i kada je najteze. Sve kako god da bude ipak jednom prodje a mi koji preostanemo ili ostanemo ponovo se moramo sresti i u oci pogledati.

Ljudi se ne radjaju losi, oni vremenom postaju losi,...a los covjek je bolestan covjek koliko god da mi mislili drugacije. On se dakle negdje usput razboli pa postane los.
Sačuvana
bea
Gost


« Odgovor #3 poslato: 06.02.2006. 23:53 »
Odgovori sa citatomCitat

Kako ja gledam na zivot?????? Opasno i tesko pitanje. Volila bih da mogu reci"gledam na zivot kroz ruzicaste naocale"ali ....... prije bih mogla reci da kroz zivot idem slijedom duginih boja. Ali super... sve je ok dok ne dodje crno bijeli svijet, onda je opasno.

Ali po mom misljenju ova tema nam dodje kao seansa kod psihologa. Pa da pocnem. Rat! Naravno tu nam je gotovo svima pocetak, ono sve prije sto je bilo je neki drugi nestvarni svijet, ono kao da se pitamo"dali sam ja stvarno nekad onako bila sretna..."
Ma da, pricamo o stvarnom zivotu, to jest o kobnoj 1992. Pocela je ta godina bezbrizno. Ja u iscekivanju poroda, bezbrizna, kupujem stvari za bebu... ma ko u snu. I onda 02-02-92 iznenada umire moj otac. SOK. Oh boze dali je to stvarno istina. Nikad moj sin nece moci vidjeti svog dedu. Ali zivot ide dalje.
Onda dolaze barikade. Ja sa stotinama sugradjana idem da rusim barikade. Uzvikujemo "hocemo mir". Uspjeli smo, rata nece biti (jos uvijek i ne sanjamo sta ce biti).
20-03-92 na svijet donosim prelijepog bebana. Mojoj sreci nema kraja. Pokusavam da razmisljam pozitivno, to je zivot...neko umire neko se radja.
Na vijestima strasni prilozi o izbjeglicama iz Bijeljine, Zvornika......, ali sta se to mene tice, to je daleko od nas, ma nece do toga doci kod nas, ma dovoljno je za te "nepoznate izbjeglice" poslati nesto malo hrane, garderobe. To smo isto radili i kad su u hotelu Terme bile izbjeglice iz Hrvatske. Ispunila sam svoju gradjansku duznost, to je to, zivot ide dalje. Nisam ni slutila da cu uskoro i ja postati IZBJEGLICA ito sa bebom od mjesec i po.
Sačuvana
bea
Gost


« Odgovor #4 poslato: 08.02.2006. 11:54 »
Odgovori sa citatomCitat

Pozdrav svima a posebno gospodinu Freeholland (osnivacu ove teme).
Imam utisak da niko ne zeli gratis seanse. Ali ja zelim rado pricati o svojim pogledima na zivot. Prije nego sto dodjem do konacnog odgovora, moram znaci naci uzrok zasto sam depresivna i zasto na zivot gledam tako kako gledam. MA STA JA OVO PISEM. UZROK. Ma znam ja dobro sta je uzrok, bila sam cak i kod psihijatra i on mi je rekao to sto sam i sama znala. Znaci uzrok je RAT.
E sad se postavlja pitanje"ko je do djavola zelio rat". Sad smo gotovo svi mi iz ex YU depresivni, izgubljeni u vremenu i prostoru. A zasto????
Znam odgovor i na to pitanje: ZIVJELI SMO I ODGAJANI KOMUNISTICKI< BRATSTVO I JEDINSTVO, NEDJELJIVOST. Pa sta se onda dogodi. Eeee...  oni koji sada nisu depresivni i koji ne zale za nasom ex YU odgajani su tajno na drugi nacin. I takvi su zeljeli rat, i naravno poceli rat i srusili nase ideale.
Vracam se u mislima u proslost. Tamo '70 i neka. Nestrpljivo stojim sa svojiom drugovima i drugaricama u redi. Svi smo uzbudjeni, ja, Neda, Emina, Mirko, Duro, Hajra, Svetlana, Mehmedalija, Ivo, Jasmina......Stojimo tu u bjelim kosuljicama, plavim suknjama ili pantolama. Na glavi partizanka sa petokrakom na vrh cela, oko vrata crvena marama. Ponavljamo svi u glas"DAJEM CASNU PIONIRSKU RIJEC DA CU CUVATI SVAKI PEDALJ ZEMLJE OVE KAO ZJENICU OKA SVOGA......". Ali jesmo li svi sa srcem ponavljali ovu nasu zakletvu? Ako jesmo, zasto smo onda pogazili zadanu rijec. Bratstvo i jedinstvo smo srusili. Ko je kriv? Muslimani ce reci Srbi su krivi oni hoce da naprave Veliku Srbiju, Srbi ce reci neeeeee muslimani su htjeli samo svoju drzavu, pa da opet stvore Turski pasaluk, ili BiH Hrvati hoce da se prikljuce Hrvatskoj. Sta je ovo: odjednom se ponovo probudise duhovi iz proslosti, za koje smo dugo mislili da su zauvjek nasli mir u raju. Odjednom jadni narod poveden neznanjem, htio ili ne postade, neko Cetnik, neko Ustasa a neko Balija. Ma ja , narod ko narod, kad moras birati moras izabrati"svoju stranu". A koja je prava strana??!!!????Ma naravno kod nas je najlakse izabrati vjersku pripadnost. Onda znamo da nismo pogrijesili. A koliko je nas bilo bez imalo znanja o vjerskoj pripadnosti, koliko je nas iz izmjesanih brakova. Koliko jer se nas radovalo samo Bozicima, Bajramima, Uskrsu ili Vaskrsu samo zato sto je tada bilo vise poklona i bogatija trpeza. Za sta takvi da se odluce????
Ali bilo kako bilo, sad je samo vazno da narod nije kriv- ono sto jest jest jadni narod jedva prezivljava, ali je sretan da vise nema rata. Oni koji su
krivi imaju masne racune po bankama diljem svijeta, obezbjedili su svoju djecu. Njihova djeca ce biti mirna nekih 50 godina dok ne potrose ono sto se u ratu zaradilo, a kada se to potrosi pokazace svojoj djeci kako se moze obogatiti. Istorija se ponavlja na Brdovitom Balkanu (u prevodu rijec Balkan je nesto kao Krvava Glava). Nekaze se dzaba "NEKOM RAT NEKOM BRAT".
Za danas toliko. Nadam se da ce jos neko odluciti da da svoj komentar na ovu temu.
Sačuvana
Fraaholland2002
Gost


« Odgovor #5 poslato: 08.02.2006. 13:04 »
Odgovori sa citatomCitat

Ovaj topic sam postavio sa namjerom da ljudi kazu sta im "Na srcu lezi" i to iskljucivo u cilju da budu zdraviji. Da makar na trenutak izbace iz sebe ono sto ih muci i bude ima lakse, da primjete osmjeh na svom licu i budu sretniji i ....ljepsi. Nije samo bilje i farmacija nacin da se bude zdrav i zdraviji, ima mnogo drugih nacina da se do zdravlja dodje. Ovo je koliko sam primjetio jedan od rijetkih sajtova gdje dolaze svi ljudi bez obzira na bilo kakvu pripadnost nekome ili necemu.
U zdravom tijelu, zdrav duh....govore jos uvijek iako ja mislim da je ipak blize istini: Sa zdravim duhom zdravo tijelo !!!
Zbog toga Vas molim da svoje price ako ih ispisujete pisete na nacin da vama bude lakse i da se nasmijete bez da na bilo koji nacin bilo koga po bilo kom osnovu omalovazite, podcijenite, prozovete....jer samo kada shvatimo da sve od nas zavisi mozemo se dobru nadati cineci svima drugima dobro, bez obzira sta nas je u dosadasnjem zivotu sanslo i sta ce nas jos sve snci...
Sačuvana
bea
Gost


« Odgovor #6 poslato: 08.02.2006. 19:55 »
Odgovori sa citatomCitat

Postovani gospodine Fraaholland potpuno se slazem sa vasim misljenjem da trebamo reci sta nam na srcu lezi. To sam i uradila. Uopste nisam imala namjeru nikoga vrijedjati, i mislim sama da to nisam ni uradila. Samo sam pokusala da kazem sta mi na srcu lezi, a to je ZAL ZA IZGUBLJENIM GODINAMA.
Mislim da nas je mnogo ovakvih.
Mislila sam i dalje prazniti svoje srce, prepricavajuci svoje dogodovstine, ali cini mi se da je bole pricati o svemu drugome, jer ova tema je stvarno jos uvijek "tabu"i bolje je sve zaboraviti.
's postovanjem
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #7 poslato: 09.02.2006. 01:18 »
Odgovori sa citatomCitat

Zasto nebi praznila nakupljeno ako ce ti biti lakse i ako ces biti vedrija. Ne mislim da je tema tabu jer nijedna tema nikada nije tabu, tabu su ljudi. Zato samo napred i pisi, i ja cu se ukljucivati a vjerujem da ce biti i jos onih koji imaju sta reci i da ce to reci. Sve je u cilju ljepseg zivljenja i zato samo napred.
Puno pozdrava
Sačuvana
Mira
Gost


« Odgovor #8 poslato: 10.02.2006. 09:06 »
Odgovori sa citatomCitat

Samo bih na tu temu rekla da je jedan dobar dio ljudi sebi prigrabio da im ni unuci ne moraju raditi, a ostalima je ostalo da životare. I dobar dio života su nam uništili: ostala nam je nesigurnost, borba za opstanak, kakav-takav posao i mizerna plaća; znam samo da se ne sjećam da sam tako skoro barem u sebi, pomislila da je život lijep i da se radujem budućnosti. Žalosno. Pozdrav.
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #9 poslato: 10.02.2006. 11:20 »
Odgovori sa citatomCitat

Ruzne stvari se desavaju samo i iskljucivo nama ili nasim bliznjima. Cak je i Danilo Kis kada mu je majka umrla rekao da vise ne vjeruje u Boga kada je mogao tako dobru, iskrenu i postenu zenu uzeti.
Medjutim mi zaboravljamo da zivot nije djecija igracka i da zivot nikoga ne miluje. U prosjeku je svima tesko. Oni koji imaju mnogo su uvjek u velikom strahu da to ne izgube, oni koji nemaju u borbi su stalnoj da makar nesto imaju. Sve je to krug i sve se vrti u krug, svi mi putujemo krugom.
Jedna divna prica prvi put objavljena u jednoj crkvi u Baltimoru prije nekoliko stotina godina pod nazivom "Desiderata" je pravi primjer i najbolja pouka za stvaranje pozitivnog misljenja. Nije je lose procitati a ako neko nema ili ne moze da je nabavi neka se obrati na mail i ja cu mu je poslati. Srecno
Sačuvana
liliana
Gost


« Odgovor #10 poslato: 11.02.2006. 17:37 »
Odgovori sa citatomCitat

Sta....koliko....i da li su ljudi uopste ista naucili  u ovome ratu?
Pozdrav
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #11 poslato: 12.02.2006. 02:08 »
Odgovori sa citatomCitat

Liliana
ljudi iz rata izadju skoro redovno gori od onih kakvi su u rat usli. Rat i nije nesto posebno opasno koliko je opasno misljenje da rat moze donijeti neko pravedno rjesenje. Kada se bilja tice licno sam za vrijeme Bosanskog rata  sa grupom ljekara pravio TV emisije o tome kako ljudi da si pomognu koristeci ljekovito bilje jer lijekova nije bilo. Bilo je to iako u kataklizmicnim vremenima vrlo pozitivno primljeno i to od svih zaracenih strana jer su sve TV gledali svi koji su bili u sukobu.
Sjecam se da sam zavrsavajuci takve emisije redovno pozdravljao sve "koji nas gledaju" izbjegavajuci tako mogucnost da mi bilo ko prigovori kako sam na necijoj strani. Poslije rata sam sretao ljude na svim stranama koji su mi se zahvaljivali jer kako kazu to im je bio jedini izvor za ocuvanje zdravlja u najgorim vremenima. Lijepo je kada poslije takvih kataklizmi covjek sebi moze reci da je izasao kao pobjednik, a meni su to rekli drugi.
Sačuvana
branka*
Gost


« Odgovor #12 poslato: 16.02.2006. 22:58 »
Odgovori sa citatomCitat

Tema je dobro zamisljena: Kako vi gledate na zivot...?

Ne znam da li su tome krive ove godine, kazu srednje...cetrdeset i neka. I u meni je pocela da stanuje tuga, stalno je tu, nikako nece da ode. Stalno mislim da sam nesto propustila, da negde nisam stigla, da drugi imaju vise, da onima ide bolje, da je njihova basta zelenija.. da je to premalo, zar je to SVE, zar je to zivot? A toliko toga sam htela!

I sve se desilo u trku.
I detinjstvo, i skolovanje ( koje mi ne posluzi(!)) i kratko rad u domovini, odlazak u stranu zemlju, da li je on pravi,zasnivanje porodice, posao, stres,
sredjivanje porodicnog gnezda, radjanje dvoje dece, gubitak i majke, svijanje gnezda i u domovini, kucica, stancic - sta ako nas isteraju
odavde(?), odgajanje dece, poneki lep godisnji odmor, videti i drugo sunce...sve skromno, pruzi se kol'ko ti je cebe; deciji puberteti(treba i to preplivati), prve decije ljubavi, tajne suze, zar mene niko ne voli, nepotrebna sam, gde su one rucice oko majcinog vrata, od cijeg dodira sve zaboravis...nema vise te bezuslovne ljubavi! Ko sam , sta sam , sta hocu,
sta jos mogu...A vele, samo mala depresija...

I sto lazu da Biku treba bogatstvo i materijalna dobra! Biku treba topline
i ljubavi, i porodicai prijatelji. A zivot je previse brz i isuvise kratak.
Zar je to SVE?
Sačuvana
Freeholland2002
Gost


« Odgovor #13 poslato: 17.02.2006. 00:51 »
Odgovori sa citatomCitat

Branka, kako vi lijepo ispisaste pricicu. Ma kakav stres, to je sve sto ste vi napisali i nema to veze sa stresom ali rezultat toga je nazalost stvarno STRES.

Pitam se ja ponekad zasto su ovdje na zapadu svi u Stresu kada nisu osjetili ni jedan posto od nasih muka.
Ali da te utjesim, ja sam isti kao i ti jedino sto sam mozda malo drugacijih pogleda jer sam rano, jako rano citao velikog Mesu Selimovica koji kada je napunio 40 godina pise doslovce ovako: Imam 40, rano da bi prestao a kasno da bi poceo.
E to je ta kriza srednjih godina.
A ovdje gdje zivim u Holandiji ima narodna poslovica koja kaze: Komsijina trava je uvjek zelenija...eto ga isto kao i ti.

I sto se zalis na zivot ,...pa zivot je najljepse sto nas je moglo snaci. Cak i los i najlosiji zivot je ljepsi od nikakvog. A to sto je kratak ste genijalno obrazlozili...pa kratak je zato sto je brz.

I naravno da ne zaboravim:
Sve to sto vi mislite misle i vase komsije i necije druge komsije i u prosjeku svi ljudi.
Ne brinite, za nekoga je vasa trava mnogo zelenija od njegove.

Ja se cak tako branim sam od sebe kada dodjem u iskusenje. jednostavno kazem, otkaci...moja trava je zelenija...

Pozdrav Branka.
Sačuvana
Branka ch
Gost


« Odgovor #14 poslato: 19.02.2006. 00:09 »
Odgovori sa citatomCitat

He, he...
Pozdrav i za tebe Freeholland, podsecas me na jednog naseg 'prijatelja' iz Posavine, neke reci, izrazi...

Pozdrav i tebi Bea, Liliana i ostali. Tema je zanimljiva i ne znam kol'ko joj je ovde mesto.
 Ako vas interesuje, posetite ovaj topic sa slicnim razmisljanjima
www2.serbiancafe.com/diskusije/mesg/48/007440645.html?6

A da ne bi odstupali od TEME ovog foruma, sad ti nam 'FREEHOLLAND'
napisi, kako da dobijemo vedriji izraz lica i uklonimo one dve uspravne crte(bore) izmedju obrva... sto se udube kad se premalo smejemo.
Kakve maskice i cajevi?

"Sreca je jedino, sto se udvostruci, kad se podeli"

"Glück ist das Einzige, was sich verdoppelt, wenn man es teilt"
Albert Schweizer
Sačuvana
Stranice: [1] 2 3 4
  Odgovor  |  Štampaj  
 
Prebaci se na:  

Powered by SMF 2.0 RC1 | SMF © 2006-2008, Simple Machines LLC | herbateka.eu