Meliha Miljevic
Gost
|
|
« Odgovor #47 poslato: 15.02.2007. 02:17 »
|
Citat |
Sjajna tema.Zhvaljujem gospodinu koji je pokrenuo.Cini mi se da smo svi kroz isto prolazili i prolazimo.Svima emocije i zal izbijaju iz svake rijeci.
I mi se tako uputisme u ovu daleku zemlju u nadi da cemo prevazici tugu za onim sto nas je sve povezivalo,ali sam sigurna da ce tuge uvijek biti,ali i ponosa sto prebrodismo najteze,pa podizemo djecu u tudjem svijetu i nadamo se da cemo im prenijeti koliko toliko kulture i nezaboravljanja materinjeg jezika,a djeca kao djeca.
Slusam moje sinove kako medju sobom pricaju engleski,jer im je tako lakse,pa kad se pojavim i zamolim da se 'presaltaju' na 'nas',kazu lakse im engleski.
A mi se silno trudili i u tom trudu nastavismo pricati'broken english'.
Nekad kazem,ma nije mi ni zao,oni zive ovdje i moraju komunicirati s ljudima,ali se ne prestajem uporno truditi,kao da mi zivot ovisi o tome.
Stigli mi u Australiju,sa 50 dolara u djepu,zapeli raditi kao cistaci i stokakve druge poslove,koje ni u snu nismo mislili raditi,ali proslo.Skucili se,nadizali kredita,napravili bazene i travnjake,ali kako god pogledam ovu travu nije mi lijepa i tako zelena kao ona nasa.
Eto,mislimo,prodje najgore,dobismo i diplome ovdje,pa bice bolje,imamo mi snage i volje.Poce zdravlje popustati,pa ona trava jos manje zelena nego prije.
Ali ne damo se.Divno pogledati djecu kako odrastaju,nasmijana lica,kao pricaju 'broken'nas,ali dobro je.
Kad smo stigli ,prijavili se u razne institucije,kako i treba,ali ne znamo jezik,pa nas pitaju kojeg cemo prevodioca:Serbian,Croatian,ili Bosnian,a mi se u cudu zgledamo,pa kazemo da je to nama isto,na sto oni kazu,nije.
K'o oni bolje znaju nego mi.Njima je business,vise prevodioca zaposleno,vise novca zaradjeno,i ne daju da nam bude isto to sto jeste.
Lijep pozdrav
Meliha Miljevic
|