sindrom zalazeceg sunca

mnogo vam se zahvaljujem na opsirnom odgovoru.Stvarno ste najbolji!
Sanja

U nekim slucajevima ove bolesti kod dece
je pomogla akupunktura tretiranjem
akupunkturnih tacaka za bubrege

Definicija
Hidrocefalus je naziv za proširenje komora mozga kojem je prethodilo ili je aktualno povišenje tlaka u središnjem živčanom sustavu. Može biti posljedica različitih bolesti: upala središnjeg živčanog sustava, tumora, krvarenja, ozljeda itd.

Podjela i razvoj
Postoje različite podjele hidrocefalusa: prema vremenu kad se javlja razlikujemo prirođeni i stečeni, prema tlaku u lubanji onaj s visokim (hipertenzivni) i niskim tlakom (normotenzivni).
Nadalje, prema razvoju bolesti dijeli se u opstruktivni, malresorptivni i hipersekretorni.
Opstruktivni hidrocefalus nastaje zbog zapreke (opstrukcije) u otjecanu moždane tekućine (likvora). Najčešći uzroci opstruktivnog hidrocefalusa su tumori i prirođene bolesti.
Malresorptivni hidrocefalus nastaje zbog poremećaja upijanja (resorpcije), odnosno odstranjivanja likvora iz mozga. Taj tip nastaje nakon krvarenja u mozgu, upala, ozljeda i operacija.
Hipersekretorni hidrocefalus nastaje zbog pretjeranog izlučivanja (hipersekrecije) likvora, obično kod tumora dijela mozga koji stvara likvor.

Likvor
Nakon uvoda u vrste hidrocefalusa, vidimo da taj poremećaj nastaje zbog smetnji otjecanja, odstranjivanja ili stvaranja likvora, moždane tekućine. Zbog tog viška "vode" u glavi je i nastao termin vodena glava.
Likvor se proizvodi u mozgu u povezanim komorama koje se nazivaju ventrikuli. Tijelo koje stvara likvor naziva se plexus chorioideus. Iz bočnih komora likvor prelazi u ostale komore mozga, nakon toga prelazi u područje oko mozga i kralježničke moždine. Najzad se na površini mozga upija u vensku krv i tako odstranjuje stari likvor. Cijeli ciklus stvaranja, cirkuliranja i odstranjivanja likvora predstavlja zaštitni mehanizam središnjeg živčanog sustava. Hidrocefalus nastaje kad se ova ravnoteža negdje poremeti. Likvor se počinje nakupljati u velikoj količini i može oštetiti živčano tkivo i uzrokovati smrt. Hidrocefalus nije bolest već stanje nastalo kao rezultat neke bolesti i stoga prognoza ovisi o uzroku.

Simptomi
U ranom djetinjstvu se hidrocefalus prepoznaje zbog brzog rasta glave djeteta. Otvoreni šavovi kostiju glave omogućuju povećanje lubanje tako da hidrocefalus u novorođenačkoj i dojenačkoj dobi karakterizira povećanje glave, razmicanje šavova, širenje fontanele, napetost kože glave, pojačana izraženost vena glave. Ako se hidrocefalus razvija brže, javljaju se razdražljivost i plač, povraćanje, poremećaj svijesti.
U odraslih su kosti lubanje posve srasle pa se glava ne može povećavati. Stoga se nakupljanje likvora manifestira znakovima akutnog ili kroničnog povećanja tlaka u lubanji. U lubanji se nalaze mozak, krv i likvor pa se povećanjem količine likvora mora smanjiti količina mozga i krvi. Zbog toga se moždane mase pomiču prema kanalu kralježničke moždine, a taj pomak mozgovnih struktura i njihovo oštećenje i uklještenje, uzrokuje smrt. Povećanje tlaka u glavi odlikuje se mučninom, povraćanje, glavoboljom, smetnjama vida. Nakon što nastane pomak mozgovnih struktura nastaju različiti ispadi funkcije tijela.

Dijagnoza
Na temelju simptoma i pretraga se postavlja dijagnoza. Napretkom medicine pokušava se hidrocefalus prepoznati i kod nerođenog djeteta kako bi se na vrijeme spriječila moguća oštećenja mozga. Stoga su potrebni redoviti ultrazvučni pregledi trudnica te ultrazvučni pregled mozga djece koja imaju čimbenike rizika: bolesti majke, komplikacije u trudnoći, komplikacije u porodu, bolesti nakon poroda.
U novorođenčadi i dojenčadi je glavna dijagnostička metoda ultrazvuk mozga gdje se korz fontanele obavlja snimanje. Nakon zatvaranja fontanele dijagnostika se provodi pomoću magentske rezonancije (MR) ili kompjuterske tomografije (CT). I MR i CT imaju svoje prednosti i nedostatke, a neurokirurzi uglavnom favoriziraju MR. Ova pretraga traje duže nego CT i potrebna je sedacija djeteta, ali daje mnogo bolji prikaz mozga i mogućeg uzroka hidrocefalusa. Ova informacija izravno utječe na odluku o liječenju bolesnika.

Liječenje
Vrsta liječenja hidrocefalusa ovisi o njegovu uzroku. Sam problem nakupljanja likvora u mozgu je lječiv, ali njegov uzrok ne mora biti izlječiv, a možda je već i uzrokovao neizlječive promjene mozga. Ako je opstruktivni hidrocefalus uzrokovan tumorom, potrebno je odstraniti tumor, što u većini slučajeva znači i izlječenje. Ako je uzrok nedovoljna resorpcija likvora ili opstrukcija koja se ne može kirurški riješiti (stenoza ili atrezija akvedukta, neoperabilni tumori), potrebno je djelovati simptomatski, tj. odstraniti višak likvora iz mozga. Liječenje je kirurško i sastoji se od odstranjenja likvora iz mozga i njegovog preusmjeravanja. Operacije mogu biti unutarnje i vanjske. Unutarnje drenaže, odnosno otjecanje, vode likvor u drugu tjelesnu šupljinu, npr. trbušnu šupljinu ili desnu pretklijetku srca. Ti se zahvati nazivaju ventrikuloperitoneostomija i ventrikuloatriostomija. Nova komunikacija za otjecanje likvora naziva se šant (shunt) i postavlja se ispod kože. Šant je obično inertna plastična cijev kroz koju otječe likvor u novu šupljinu. Na sebi ima zaliske koji reguliraju protok, a također i rezervoar, ili mjehurić, koji se može osjetiti kroz kožu, a koji služi za uzimanje uzoraka likvora za laboratorijsku analizu. Kao i sva strana tijela u organizmu, šant se također može inficirati ili pokvariti. Tada će biti potrebna njegova zamjena.
Postavljanje šanta je potpuno rješenje problema hidrocefalusa ako se radi o malresorpcijskom obliku. Međutim, ako postoji zapreka u otjecanju likvora, operacija je samo djelomično rješenje problema i prognoza ovisi o prirodi, smještaju i veličini zapreke.
Vanjska komunikacija je privremena mjera i provodi se iznimno - samo kad nije moguće postaviti unutarnji kanalni sustav. Takva je indikacija meningitis s hidrocefalusom. Nakon izlječenja upale postavi se unutarnji šant jer bi se u protivnom upala mogla prenijeti u druge tjelesne šupljine.

Prognoza
Uzrok i vrijeme kad je dijagnosticiran određuju prognozu hidrocefalusa. Rana dijagnoza i lječivi uzrok povezani su s izvrsnom prognozom.

Literatura
1. Prpić I i sur. Kirurgija za medicinare. Školska knjiga - Zagreb, 1995.
2. Roye BD. Medical Encyclopedia. National Library of Medicine, 2001.
3. Columbia-Presbiterian. Health Information. Department of Neurological Surgery. http://cpmcnet.columbia.edu/dept/nsg/