Voda za zdravije srce

Malo je poznato koliko dovoljno ili nedovoljno unošenje ciste vode i sa njim povezana dugogodišnja i hronicna dehidracija citavog organizma utice na kardiovaskularni sistem. Potrebe organizma za cistom vodom iznose oko 2 litra dnevno. Pri tome moramo da imamo u vidu da gazirani napici, sokovi, caj, a posebno alkohol i kafa, ni hemijski ni fiziološki nisu isto što i cista voda niti mogu da je zamene. Ukoliko ne unosimo u organizam kolicinu vode koja je njegova minimalna potreba, i ukoliko to traje godinama, naš organizam polako ali sigurno dehidrira. To dovodi do fiziološkog odgovora niza mehanizama organizma za zaštitu od dehidracije (koje smo nasledili još od naših predaka vodozemaca) i do odgovarajucih promena u funkcionisanju organizma. Ovde cemo se koncentrisati na uticaj dehidracije na krvne sudove, cije je zdravlje od suštinske važnosti za zdravlje srca. Krvni sudovi su elasticni i prilagodavaju se kolicini tecnosti koja je u njima šireci i skupljajuci svoj lumen (obim). Oni moraju da se manjku tecnosti trenutno prilagode grcenjem, smanjivanjem obima, jer bi inace došlo do izdvajanja gasova iz krvi, što bi imalo fatalne posledice. Dakle, dehidracija, koja smanjuje i kolicinu krvne tecnosti, dovodi do grcenja, odnosno smanjenja obima krvnih sudova. Drugo, smanjenje kolicine tecnosti u krvotoku dovodi i do pada pritiska na njegovim krajevima – kapilarnoj mreži koja snabdeva tkiva i organe krvlju. Stvar je potpuno ista kao sa vodovodom: manje vode, manji pritisak u slavini! Da ne bi došlo do oštecenja tkiva usled manjka krvi, kardiovaskularni sistem reaguje povecanjem pritiska! I tako, paradoksalno, manje unošenje tecnosti dovodi do povišenog pritiska. To je ona vrsta povišenog pritiska kome se zapravo ne zna uzrok i koji se, lekarski domišljato, naziva „esencijalnom hipertenzijom”. Ako hipertenziju ove vrste lecimo diureticima – mi zapravo još pogoršavamo situaciju. Organizam ima manjak vode, a mi ga teramo da je još izbaci! Tako se stvara zatvoren krug koji dovodi do sve veceg pogoršavanja. On se može prekinuti jedino postepenim povecanjem unošenja ciste vode, dok se ne dostigne nivo minimalnih potreba – 2l dnevno! Kad se u organizam ne unosi dovoljno tecnosti, krv, kao vodeni rastvor, postaje gušca. Po principu osmoze, krv tada pocinje da crpi vodu iz celija krvnih sudova. Svaka celija, medutim, ima primarni mehanizam koji je, da tako kažemo, „stariji” i koji je štiti od dehidracije – a to je stvaranje „cigala” holesterola koje sprecavaju vodu da istice iz celije! I tako, paradoksalno, manje unošenje tecnosti – dovodi do povecanja kolicine holesterola na zidovima krvnih sudova, a to je poznato kao zakrecavanje koje, nažalost, dovodi do postepenog smanjenog snabdevanja srca krvlju i progresivnog propadanja srcanog tkiva. Naravno, ako hocete da pokušate ovaj metod, morate se konsultovati sa lekarom, jer se mora iskljuciti mogucnost problema sa bubrezima i pratiti zdravstveno stanje, u slucaju da se neko vec leci klasicnim medikamentima protiv holesterola i visokog pritiska, koje bi pod lekarskim nadzorom trebalo da smanjuje onako kako se, sa povecanim unosom vode, smanjuju i vidljivi simptomi.