Jin i jang

Energija koju unosimo u organizam odredenom vrstom hrane utice na naše psihicko stanje, emocije i ponašanje. Makrobioticka ishrana predstavlja savršenu ravnotežu u ishrani, a svako preterivanje vodi ka dve krajnosti: krajnjem jinu ili krajnjem jangu. Drevna kineska nauka i kultura mnogo su istraživale pojavnost jina i janga - sklada suprotnosti, koji je u osnovi svega što nas okružuje. Ovaj fenomen jedan je od putokaza i za covekovu ishranu, posebno u makrobiotici. Ako posmatramo biljku, ona u gornjim delovima ima više vitamina (jin), a u donjim više minerala (jang). Za redovno konsumiranje preporucuju se: prirodni zacini, nearomatski i nestimulativni napici, žitarice, povrce, mahunarke, alge, voce, izvorska voda i tako dalje. Namirnice koje treba rede koristiti jesu one koje naginju jangu: plodovi mora, odnosno, jinu: semenke, koštunjavi plodovi i voce. Po ovoj teoriji, treba maksimalno smanjiti ili potpuno izbaciti hranu koja nosi energiju krajnjeg janga: rafinisana so, jaja, meso, sirevi i perad, odnosno, jina: tropsko voce i povrce, mleko, jogurt, šecer, sladoled, rafinisana ulja, veštacki zasladivaci, vecina lekova i narkotika. Pošto je gotovo nemoguce odreci se svih navedenih namirnica, važno je znati da se nakon unošenja krajnje jin hrane, kao protivteža javlja potreba za jang energijom, to jest, hranom koja je u sebi nosi. Tako organizam uspostavlja neophodan balans. Dakle, ako pojedemo nešto jako slano, bicemo žedni ili imati potrebu za necim slatkim, jer je stanje krajnosti u organizmu nepoželjno i narušava pravilno kretanje energije.